Schizophyllum commune Fries

syn Schizophyllum alneus (L.) Kuntze, Schizophyllum multifidum (Batsch) Fr.

Schizophyllum commune, obična dvolisnica

OBIČNA DVOLISNICA, USJEKLA LISTIĆAVKA

Obična dvolisnica raste pojedinačno, češće u manjim ili većim nakupinama na odmrlim granama i deblima, ponekad i izgorenim, bjelogorice, ali nije rijetka na crnogoričnom drveću. Rasprostranjena je na svim kontinentima osim Antarktike.

Klobuk je oblika školjke ili lepeze 1 do 4,5 cm širok, bjelkast ili sivkast, prekriven sitnim dlačicama. Meso je tanko i kožnato. Stručak je vrlo kratak ili ga uopće nema, i od točke gdje je pričvršćena za supstrat se šire i račvaju bjelkasti listići, i što je posebno karakteristično za ovu gljivu uzdužno su rascijepljeni. Za vrijeme sezone rasta gljiva se nekoliko puta može osušiti i rehidrirati, u tom slučaju se rascijepljeni listići zatvaraju i otvaraju, štiteći bazidije sa sporama za vrijeme suše i ponovno ih aktivirajući za vlažnog vremena.
Otrusina je bijela.

Ilustracija Buller A.H.R. (1909) "Researches on Fungi 1" str. 103

Schizophyllum commune, ilustracija Buller 1909

Encimi ove gljive uzrokuju bijelu trulež, raspadanje drveta, jer razlažu glavni sastojak drva, lignin, od kojega ostaje samo bijela celuloza.
Ne preporučuje se za jelo, iako se u nekim tropskim zemljama koristi za hranu, i čak prodaje kao tržišna gljiva.

Schizophyllum commune je sigurno jedna od najproučavanijih gljiva, koja pobuđuje interes ne samo mikologa nego i drugih znanstvenika. U razdoblju od 1950. do 1970. John Raper s kolegama sa Harvarda proučavao je ovu gljivu. Križali su u laboratoriskim uvjetima primjerke s različitih krajeva svijete. Dokazano je da se radi o jednoj vrsti, a ispostavilo se da gljiva ima 28000 različitih spolova. Evolucijski razvoj je omogućio ovoj gljivi da izbjegne sparivanje srodnika, i tako osigura genetska raznolikost populacije.

Iako u svim gljivarskim priručnicima piše da je Obična dvolisnica lignikolna vrsta, očito nije izbirljiva kad se radi o supstratu na kojem raste. Može rasti na voću i drugim poljoprivrednim proizvodima, uzrokujući velike štete napr. u prozvodnji šećerne trske. Raste na životinjskom i ljudskom tkivu, ali takve slučajeve možemo naći opisane samo u medicinskim časopisima, pa je utvrđeno da se može nastaniti u nosu, ustima, noktima, plućima ili mozgu uzrokujući teške zdravstvene probleme, pa čak i smrt. Zabilježen je slučaj djeteta kojem je gljiva narasla u nepcima i razvila u sinusima.

Nakon podataka o patogenim svojstvima ove gljive, nemalo začuđuju informacije i istraživanja koja pokazuju antitumorska i antibakterijska svojstva i mogućnost korištenja Obične dvolisnice u ljekovite svrhe.

Schizophyllum commune, obična dvolisnica

Još jedna zanimljivost vezana za ovu gljivu i njezinu sposobnost da razgrađuje različite tvari pa i plastiku. Austrijska firma Livin Studio u suradnji sa sveučilištem u Utrechtu razvila je metodu koja se zove Fungi Mutarium. Radi se o ideji da se gljive S. commune i P. ostreatus koriste za pretvaranje nerazgradive plastike u jestivu hranu za ljude. Proces traje nekoliko tjedana i još je u fazi istraživanja. Ali ako znamo da u prirodi treba nekoliko stoljeća da bi se plastika razgradila, nekoliko tjedana se čini kao treptaj oka.