Amanita phalloides (Fr:Fr)Link

ZELENA PUPAVKA

Raste najčešće u bjelogorici, ali se nađe i u crnogorici.
Klobuk do 15 cm, isprva okrugao, pa konveksan, na kraju raširen, promjenljivih boja od zelenkastožućke do zelenkastosmeđe, često sa maslinastom primjesom, u sredini tamniji, gladak, ali sa radijalno uraslim tamnosmeđim vlaknima. Rijetko s bijelim ostatkom ovojnice.
Listići bijeli, gusti, slobodni.
Stručak se prema vrhu malo sužava, bijel ili u svjetlijim tonovima klobuka, sa bijelim visećim opnastim prstenom. Gladak ili prekriven zelenkastim dlačicama, pri dnu malo zadebljan u bulbu uokolo koje je vrećasta bijela ovojnica.
Meso bijelo, ili svjetlo žućkastozeleno ispod kožice klobuka, slabog mirisa, koji starenjem postaje neugodan. Smrtno otrovna gljiva, odgovorna je za najveći broj trovanja gljivama sa smrtnim ishodom. Gljiva sadrži različite otrove, od kojih su izgleda najopasniji amatoksini, i unatoč dugogodišnjim istraživanjima nikakav protuotrov ili efikasan lijek nije pronađen. Prvi simptomi trovanja, jako povraćanje i proljev te bolovi i opća slabost organizma, nastupaju relativno kasno od 12 do 24 sata nakon jela, kad su stanice jetre i bubrega već zahvaćene. Ovi simptomi traju dan, dva kad nastupa prolazno poboljšanje, u većini slučajeva smrt nastupa nakon nekoliko dana otkazivanjem jetre ili bubrega. Iako se različitim medicinskim tretmanima smanjila smrtnost od trovanja zelenom pupavkom, jedini sigurni spas je transplantacija jetre.