Čudotvorne gljive

28.09.2012. - Violine od drva inficiranog gljivama proizvode zvuk kao stradivarijeve.

Prije nekoliko godina, Dr. Francis Schwarze, koji radi u Švicarskom državnom znanstvenom laboratoriju za materijale i tehnologije, u St. Gallenu, uočio je nešto neobično. Znao je da zvuk putuje brže kroz zdravo kruto i tvrdo drvo, nego kad prolazi kroz mekano, trulo drvo koje su napale gljivice. Ali, utvrdio je da neke vrste gljivica ne usporavaju zvuk. Štoviše, činilo se da su akustična svojstva drva, inficirana nekim gljivicama upravo ono što majstori koji prave violine zahtijevaju i traže. I tako je , dr. Schwarze, otkrio da neke violine napravljene iz zaraženog drva zvuče kao da su Stradivari.

Dr. Schwarze sada pokušava standardizirati ovaj postupak inficiranja drva kako bi nastao materijal koji on naziva "mycowood - mycodrvo". Nada se da će ovim postupkom omogućiti izradu modernih instrumenata s toplim i melodioznim tonovima kakve prizvode instrumenti koje je krajem 17. i početkom 18. stoljeća izradio Antonio Stradivari.

Što je uzrok tako čarobnog zvuka Stradivarusa nitko nezna. Osim odlične izrade, majstor i članovi njegove radionice u Cremoni koristili su različite vrste drveta i, vjerojatno tretirali drvo različitim kemijskim procesima. Razdoblje kada su pravili violine, poklapa sa sa mini ledenim dobom u Europi u razdoblju između 1645 i 1715. U dugim zimama i hladnim ljetima drvo je raslo sporo i ravnomjerno, i bilo vrlo tvrdo, a to je upravo ono što za izradu kvalitetnih violina treba.

Tretiranjem drva s određenim gljivicama postižu se slična svojstva. Vrste koje dr. Schwarze koristi su Physisporinus vitreus, vrsta bijele truleži i Xylaria longipes - Dugonogi buzdovan. S ovim gljivama on tretira drvo norveške smreke (za tijelo instrumenta) i javor (za leđa, rebra i vrat).

Ono što je karakteristično za vrste Physisporinus i Xylaria je da one postepeno degradiraju stanične stijenke drva, postepenu ih stanjuju i ne unište potpuno. Na taj se način elasticitet drva ne mijenja a zvučni valovi kroz skeleton drva lako prolaze. Kad gljive obave svoj posao, Dr. Schwarze tretira drvo s otrovnim plinom koje ubija i zaustavlja infekciju. Drvo tada preuzimaju Martin Schleske i Michael Rhonheimer, dva majstora koja izrađuju violine, i pretvaraju ih u vrhunske instrumente.

Testiranje na slijepo između violina koje su izrađene od istog drva, jednog tretiranog gljivicama, a drugog netretiranog sa Stradivarijem iz 1711, organizirao je 2009. godine britanski violinist Matthew Trusler. Žiri sastavljen od stručnjaka, kao i većina publike, mislio je da su violine napravljene od mycowooda Stradivari.

Kvalitet tona je subjektivna mjera, i naravno da se i razne Stradivari violine razlikuju u svojim tonovima. No, u umjetnosti pa tako i u glazbi najvažnije je subjektivno iskustvo. Dr. Schwarze je vjerojatno riješio problem koji je morio graditelje instrumenata kroz 300 godina: kako napraviti instrument koje se podudara ili čak pobjeđuje majstore iz Cremone.

Treba napomenuti da ovo nije prvi put da eksperti ne mogu prepoznati Stradivari violinu. Ali bez obzira na ove nedoumice, uz financijsku pomoć Waltera Fischli Foundation, dr Schwarze i njegovi suradnici namjeravaju napraviti preko 30 violina od mycodrva, u namjeri da brojnim mladim umjetnicima omoguće jeftinu violinu koja zvuči kao ona od milijun dolara.