Otrovne gljive

Elias Fries : " Ilustracije su za lijene umove koji nemaju dovoljno volje za proučavanje opisa"

Ljudi koriste gljive za jelo i u ljekovite svrhe već nekoliko tisuća godina. Poznato je da toksini nekih gljiva uzrokuju teška trovanja, ponekad i sa smrtonosnim završetkom, pa ipak svake godine u sezoni branja gljiva dogodi se nekoliko slučajeva trovanja, sva sreća da se većinom radi o vrlo neugodnim ali ipak samo gastro-intestinalnim smetnjama. Gotovo je nevjerojatno da je netko u stanju Sunčanicu zamijeniti, sa Zelenom pupavkom, ili Lisičicu sa Zavodnicom, pa još ako piše u novinama da se radi o „iskusnim“ beračima, samo potvrđuje činjenicu koliko su ljudi površna bića. Po neznam koji put treba naglasiti da je jedina sigurna metoda detektiranja otrovnih vrsta, naučiti pojedinačno svaku otrovnu gljivu i tako je razlikovati od jestivih.

Gljive posjeduju neke od najotrovnijih tvari koje se mogu naći u prirodi. Veliki broj oko stotinjak vrsta posjeduje različite toksične supstance, ali je ralativno mali broj vrsta (15-20) smrtonosan. Najotrovnije su gljive roda Amanita, A. phalloides- Zelena pupavka, A. verna – Bijela pupavka i A. virosa – Smrdljiva pupavka, sadržavaju otrovne amanitoksine i falotoksine, dok druge Cortinarius orellanus sadržavaju opasni orelanin također smrtonosan. Ovi toksini i u malim dozama oštećuju jetru i bubrege, a prvi simptomi se pojavljuju kasno šest sati i više nakon konzumiranja, kad su ovi organi nepovratno oštećeni, te je za spas pacijenta transplantacija organa nekad jedino rješenje.

Djelovanje ovih glavnih toksina je dobro istraženo, ali veliki broj gljiva nije znanstveno istražen te nije čudno da se stalno otkrivaju novi otrovi čak i kod nekih ljekovitih vrsta. Tako se prije desetak godina u Francuskoj 12 ljudi otrovalo Zelenkom , Tricholoma equestre (= T. flavovirens), koja se i kod nas godinama konzumira bez znakova trovanja, i u svim starijim priručnicima je označena kao ukusna i jestiva vrsta. Trovanje je za trojicu bilo fatalno, a otrovi koji su uzrokovali rabdomijolizu još nisu pronađeni, ali se sumnja da bi mogli biti pronađeni i kod drugih vrsta. U svakom slučaju svi otrovani su konzumirali velike količine ove gljive, uzastopno nekoliko dana.

Nekoliko osnovnih pravila za sakupljače



Tablica toksina, simptomi, otrovne gljive

Toksini Simptomi Gljive
I. Faloidinski sindrom, Amanitoksini i Falotoksini Snažno povraćanje, dijareja i bol u trbuhu se pojavljuju 12 sati nakon konzumacije, i traju nekoliko dana. Uz ponavljanje simptoma dolazi do zatajenja bubrega i jetre, pacijent pada u komu i obično umire. Vrste iz roda Amanita sekcije Phaloideae : A. phalloides, A. verna, A. virosa, kao i gljive roda Galerina i Conocybe G. autumnalis, G. marginata and C. filaris
II. Giromitrinski sindrom, Metilformilhidrazin (MMH) Pojavljuje se osjećaj nadutosti, mučnina, povraćanje i proljev, ponekad prećen s vrtoglavicom i osjećajem iscrpljenosti 6 do 12 sati nakon kunzumiranja. U težim slučajevima znakovi trovanja jetre se pojavljuju nakon 36 do 48 sati, sa ponekad fatalnim ishodom. Vrste roda Gyromitra, napr. G. esculenta, G. infula, kao i neke gljive rodova Helvella and Paxina
III. Orelaninski sindrom Mučnina, povraćanje se pojavi kod većine pacijenata 12 sati do tri dana nakon konzumacije. Simptomi oštećenja bubrega (paleća žeđ, često mokrenje) javljaju se nakon razdoblja inkubacije od 3 do 15 dana. Ponekad je ishod fatalan. Neke vrste Cortinarius, napr. C. orellanus, C. speciosissimus, C. splendens
IV. Muskarinski sindrom Znojenje, vrtoglavica, suzenje očiju se pojavljuje odmah 15 do 30 minuta nakon konzumiranja. Ostali simptomi uključuju mučninu, povraćanje, proljev, zamagljen vid i nagon za mokrenjem. U težim slučajivima nastaju smetnje u disanju i gledanju. Ponekad ovo stanje završava smrću Sitne gljive rodova Clitocybe and Inocybe. Izuzetno je otrovna Inocybe patouillardii.
V. Panterinski sindrom Ibotenska kiselina, Muscimol, Muskazon Nakon 30 do 120 minuta žrtva pokazuje simptome trovanja alkoholom, pijano stanje s teškoćama u hodanju Promjenu raspoloženja od letargije do hiperaktivnosti. Jake halucinacije nisu rijetke. U slučaju konzumiranja veće količine gljiva praćeno s mučninom i povraćanjem. Nakon toga žrtva pada u duboki san s teškim snovima Različite vrste Amanita, A. gemmata, A. muscaria i A. pantherina koja je najotrovnija u ovoj grupi.
VI. Antabusni sindrom Samo ako se gljiva konzumira s alkoholom. Simptomi počinju oko 30 do 60 minuta nakon konzumiranja i traju sve dok u tijelu postoji alkohol. Simptomi su vrlo neugodni, metalni okus u ustima, trnci u udovima, obamrlost u rukama, lupanje srca, praćeni glavoboljom, mučnininom i povraćanjem, ali nisu kobni za pacijenta. Najpoznatija gljiva s ovim otrovom je Coprinus atramentarius, ali također i kod C. insignis, C. quadrifidus and C. variegatus.
VII. Paxilni sindrom, difenilciklopepton Mučnina i povraćanje se pojavi 1 do 2 sata nakon jela. Nakon ponovnog obroka teškoće su veće, bolovi u predjelu bubrega, krvava mokraća. Prvi opisani slučajevi su završili smrću zbog otkazivanja bubrega. Ovo trovanje je isključivo vezano sa Običnom uvijačom Paxillus involutus
VIII. Psilicibinski sindrom, Psilocibin, Psilocin Neki od uobičajenih simptoma uključuju nekontrolirani smijeh, halucinacije, euforija i bestjelesno iskustvo, te različita halucinogena stanja slična konzumiranju LSD-a. Simptomi počinju oko 10 do 30 minuta nakon konzumacije. Četiri vrste rodova genera, Psilocybe, Panaeolus, Conocybe i Gymnopilus.
IX. Rane probavne smetnje Vrlo jake probavne smetnje praćene jakom boli, mučninom, povraćanjem i proljevom pojave se odmah nakon jela i traju 15 minuta do nekoliko sati. Kod slabih i bolesnih ljudi trovanje može biti kobno te je potrebno bolničko liječenje. Mnoge skupine gljiva uzrokuju ovakva trovanja: Agaricus, Amanita, Boletus, Chlorophyllum, Entoloma, Hebeloma, Lactarius, Marasmius, Naematoloma, Russula, Scleroderma, Tricholoma i mnoge druge.

SMRTONOSNI TRIO
                  Zelena pupavka
                  Bijela pupavka
                Smrdljiva pupavka

Amanitoksini koje sadržava Zelena pupavka toliko su jaki da je dovoljno 0,1 mg alfa-amanitina po kilogramu težine da ubiju čovjeka te je smrtna doza samo 7-8 mg . Ako znamo da jedan klobuk sadrži 50 do 60 grama, količina otrova koji on sadrži dovoljna je da ubije nekolicinu ljudi. Koncentracija kod Bijele i Smrdljive pupavke je nešto manja, ali jednako sposobna da usmrti nekoliko ljudi. Ovi otrovi u kombinaciji s falotoksinima koje također sadrže ove gljive opasno oštećuju jetru i bubrege, a obično se prvi simptomi jave nekoliko sati nakon jela kad je već kasno. Smrt najčešće nastupi zbog zatajenja jetre.

Rod Amanita ili Povojnjače sa preko 500 vrsta rasprostranjen je po cijelom svijetu, i sadrži najotrovnije kao i neke vrlo ukusne vrste. Osobine roda nije teško naučiti i treba ga izbjegavati za jelo jer su greške kod identifikacije kobne. Povojnjače pripadaju široj porodici Agaricales - listićavke, listići su slobodni, bijeli i otrusina je bijela. Mlada gljiva se razvija iz jajeta, rastom probija ovojnicu (velum universale) koja ostaje uokolo dna stručka i njezin oblik je važan kod identifikacije pojedinačne vrste, ponekad ostaci ovojnice u obliku krpica ili krljušti ostaju na klobuku. Kod nekih je pri vrhu struča zastorak (kao ostatak velum partiale).

Otrovi ovih gljiva odgovorni su za 95% svih trovanja sa smrtnim ishodom i njihovo je djelovanje odavno poznato. Mnogo puta su zloupotrebljeni. Jedno od najpoznatijih ubojstava u povijesti je ono koje je izvršila Agripina. Trebala je otrov s produženim djelovanjem kako njezin muž Klaudije ne bi posumnjao. Za tu prljavu rabotu nije mogla naći idealniji otrov od Zelene pupavke. Klaudije koji je obožavao gljive, misleći da jede blagvu ili A. caesareu, jednu od najukusnijih gljiva uopće, skončao je život nakon nekoliko dana, i na prijestolje je došao Agripin sin Neron.

OTROVNI HRČCI

Gyromitra esculenta (Pers.: Fr.) Fr. – Rani hrčak, Proljetni hrčak

Proljetni hrčak sadrži vrlo opasan otrov giromitrin. Raste u proljeće kad i smrčci, a pošto je sličnog oblika nazivaju i lažni smrčak. Za razliku od smrčaka čiji otrovnost nestaje kuhanjem, otrovi G. esculente ne nestaju niti kuhanjem niti sušenjem. Iako je u starijim priručnicima ova gljiva označavana kao jestiva, i iako će vam neki sakupljači tvrditi da je godinama jedu bez posljedica, treba je se kloniti jer može izazvat teška trovanja ponekad i sa smrtnim ishodom.

Istraživanja pokazuju da i ostali hrčci napr. G. fastigiata i G. gigas kao i gljive rodova Helvella i Paxina također sadržavaju manje ili veće količine ovih otrova, te ih treba izbjegavati.

 

OTROVNE KOPRENKE

Cortinarius orellanus , Cortinarius speciosissimus i drugovi

Cortinarius orellanus – Crvenjača pripada rodu koprenki, koji ima preko 3000 vrsta. Gljive ovog roda su vrlo raznolike, i samo su neke toksikološki istražene. Posjeduju karakterističnu koprenu koja je dobro vidljiva kod mladih primjeraka, ali koja rastom nestane obično ostavljajući rđasti trag od spora po stručku. Rod Cortinarus je podijeljen na mnoge podrodove , zavisno napr. od toga je li klobuk mazav ili suh, da li je dno stručka zadebljano ili ne, te o različitim mikroskopskim karakteristikama. Gotove sve su nejestive ili otrovne te ovaj rod svakako treba izbjegavati za jelo.

C. orellanus, kao i C. speciosissimus posjeduju vrlo opasan otrov orelanin koji uzrokuje teško trovanje , praćeno otkazivanjem bubrega, sa ponekad i smrtnim ishodom. Liječenje je otežano zato što se prvi simtomi pojavljuju vrlo kasno nakon 3 pa i 16 dana od konzumiranja. Sve do pedesetih godina prošlog stoljeće nije se znalo za postojanje ovih toksina kad se u Poljskoj 102 ljudi otrovalo , a za njih 12 trovanje je bilo kobno. Poznati pisac Nicholas Evans autor „Šaptača konjima“ je 2008. godine otrovao sebe i svoju porodicu, priređujući im ukusnu večeru od C. speciosissimusa, zamijenivši ga za vrganje ?! Jedva su preživjeli i svima je bila potrebna transplantacija bubrega.

 

OPASNE I ZAVODLJIVE MUHARE
                        Panterka
                      Muhara
                    Žuta muhara

Povojnjače A. pantherina, A. muscaria, A. gemmata (=A. junquillea), kao i još neke povojnjače sadrže otrovnu iboteničku kiselinu i muscimol, a sumnja se na još neke otrovne supstance. Najviše otrova u ovoj grupi ima panterka, pa su tako trovanja ovom gljivom vrlo opasna. Zanimljivo da muhara, unatoč općenitom vjerovanju muscarin posjeduje u tragovima, te su trovanja s njim prvenstveno vezana za gljive iz grupe Clitocybe i Inocybe.

Sindrom trovanja ovim gljivama se ponekad naziva mykoatropinski, zbog toga što su simptomi vrlo slični trovanju nekim biljkama napr. Atropa belladona, iako same gljive ne posjeduju atropinske alkaloide. Simptomi se pojavljuju od 30 minuta do 2 sata nakon konzumiranja, a sastoje se od stanja konfuzije, vrtoglavice i umora, preosjetljivost na slušne i vizualne podražaje, praćene gubljenjem svijesti o prostoru i vremenu. Različite halucinacije praćene živopisnim bojama kao i osjećaj stajanja vremena također su prisutni. Ovo stanje završava nakon otprilike dva sata dubokim snom koji može trajati i osam sati. Ova trovanja mogu ponekad biti kobna, pogotovo ako se konzumirala panterka.

Od svih vrsta gljiva, Muhara privlači i predmet je interesa od pamtivijeka. Svojim izgledom utjelovljuje sam pojam „gljive“ i vjerojatno je najviše ilustrirana i fotografirana gljiva. Unatoč zle reputacije , njen crveni klobuk prekrivenim bijelim pahuljama se može naći u slikovnicama, ilustriranim pričama za djecu, stripovima, uglavnom bilo gdje da treba nacrtati neku gljivu, pojavi se muhara. Od Evrope do istočnog Sibira šamani, čarobnjaci i vještice koristili su muharu u različtim ritualima kako bi se doveli u posebno stanje transa. Povijesni dokumenti, slikarije na zidovima, drvorezi i skulpture ukazuju na to da su psihoaktivna svojstva muhare poznata na svim kontinentima i da je korištena u religiozne, terapeutske i društvene svrhe.

GLJIVE KOJE IZAZIVAJU PROBAVNE SMETNJE
                        Zavodnica
                      Vražji vrganj
                    Otrovna pečurka

Brojne vrste gljiva izazivaju sam probavne smetnje, ali koje su ponekad tako snažne kao da je riječ o smrtonosnim trovanjima. Međutim simptomi nastupaju obično odmah ili najviše 3 sata nakon konzumacije. To su najčešće mučnine praćene proljevom i povraćanjem. Nakon dva do tri dana simptomi prestaju, i uglavnom nema posljedica za pacijenata. To su i najčešća trovanja koja izazivaju gljive, ali kod slabih i bolesnijih ljudi mogu završiti i smrću. Zbog toga djeca i stariji ljudi ne bi trebali jesti gljive. Različite su vrste gljiva koje sadrže različite otrove još nedovoljno istražene, koji se kuhanjem ne odstranjuju. Gljive su, osim nekoliko vrsta u sirovom stanju otrovne, napr. u kulinarstvu vrlo cijenjeni smrčci su otrovni ako se termički ne obrade.

Zavodnica, bragara, Omphalotus olearius (=Pleurotus olearius, Omphalotus illudens), je dobila svoje ime po tome što je neuki berači znaju zamijeniti s jestivom i vrlo ukusnom lisičkom. Raste obično u velikim busenovima na panjevima maslina, ali i na drugom drveću, zna se dogoditi da izgleda kao da neki primjerci rastu iz zemlje ali se u tom slučaju radi o zakopanom drvu ili korijenju. Oni koji su se otrovali ovom gljivom kažu da je ukusna, ali iako vas neće usmrtiti, zbog tako neugodnih simptoma koji traju i do pet dana možete poželjeti da ste mrtvi.

Vražji vrganj, Boletus satanas je otrovna gljiva koja sadrži muskarin i u novije vrijeme izdvojen bolesatin. Njemački mikolog Lenz koji ga je prvi opisao, otrovao se ovom gljivom, zato je vjerojatno i dobio epitet „satanas“. Rijetka su trovanja vražjim vrganjem, prvenstveno zbog toga što neugodno zaudara, pa ga zato ne beru i jedu. Nekad se smatralo da je ovo jedina otrovna vrganjevka, međutim u novije vrijeme se pokazuju da još neke vrste vrganja imaju otrove, prvenstveno oni sa crvenim ili narančastim porama i treba ih izbjegavati za jelo. Boletus lupinus i Bolutis legaliae su ovoj grupi.

Rod Agaricus sadrži veliki broj jestivih i ukusnih vrsta od kojih je najpoznatiji A. bisporus koji se naveliko uzgaja i prodaje. U prirodi osim jestivih rastu i otrovni šampinjoni, a najpoznatiji i možda najčešći je A. xanthoderma , kojeg lako razlikujemo po mesu koje žuti i ima jak miris na karbol. Otrovni šampinjoni izazivaju neugodne probavne smetnje a u ovu grupu spadaju još i A. romagnesii, A. phaeolepidotus, A. placomyces i ostali.

Mnoštvo je još otrovnih vrsta koje izazivaju probavne smetnje. Sve ljute i paprene krasnice, najpoznatija je Russula emetica, nekoliko kružoliski, Tricholoma pardinum, T. tigrinum, T. sulfureum, T. album, rudoliske Entoloma sinuatum, E. rhodopolium, neke čehavke –pholiota, sumporača Hypholoma fasciculare, krumpirače – Scleroderma.

 

Sva prava pridržana, Copyright © Gljive dubrovačkog kraja 2011