Lactarius atlanticus Bon

ATLANTSKA MLIJEČNICA

Raste u manjim ili većim grupama u raznim šumama uz more, prvenstveno uz hrast crniku , Quercus ilex.
Klobuk do 8 cm širok, isprva konveksan, pa spljošten , u sredini sa laganim ispupčenjem, dugo podvijenog i ponekad valovitog ruba, gladak, sjajan, rub često naprašen, narančastocrven, narančastožut, rđastocrven, na rubu svjetliji.
Listići srednje gusti, prirasli ravno ili silazni, s brojnim lamelulama, svijetlo oker do žutonaranačasti, rđastocrvenkasto mrljavi na dodir.
Stručak tanak, obično duži od promjera klobuka, valjkast i malo zakrivljen, obično se malo sužuje prema dnu, gladak ili malo naprašen, narančasto crvenkast, prema dnu tamnije crven.
Meso krhko, blijedo oker, crvenkasto u bazi stručka, okus slatkast pa malo gorkast, miris na lišće bršljana, pržene cikorije. Mlijeko vodenasto ili mutno bijelo, gorkasto, za suha vremena izostane.

Napomena : Lactarius decipiens Quél. je svjetlijih boja, sa ružičastim daškom i mirisom na pelargoniju, mlijeko bijelo požuti. Lactarius lacunarum Romagn. ex Hora je sličnih boja, klobuk je na rubu iscrtkan, miris slab na stjenice, preferira jako vlažna staništa.
Varijetet Lactarius atlanticus f. strigipes Bon ima dno stručka obavijeno bijelim dlačicama.